3 GLAVNA RAZLOGA ZAŠTO OSJEĆATE KRIVNJU KADA OSTAVLJATE HRANU NA TANJURU
…i zašto vam je možda teško prestati jesti kad ste siti.
“Nisam gladan, ali osjećam da moram ovo pojesti.”
“Ostalo mi je još samo nekoliko zalogaja, moram ih uništiti.”
“Ne bih trebao ovo baciti pa ću to pojesti iako sam sit.”
“Stvarno sam presita, ali samo ću završiti kako ne bih uvrijedila domaćina.”
“Ne znam kada ću ovo opet moći jesti pa ću sada sve pojesti.”
Hrana se može pojesti i kasnije, podgrijati za drugi obrok ili užinu. Može se dati nekome ili čak koristiti kao dodatak drugom obroku. Ipak, iz navike pojedemo cijeli tanjur hrane, bez obzira na to koliko smo siti.
Razlozi zašto to radite:
1) BOJITE SE DA NEKOGA NE UVRIJEDITE:
Možemo pojesti sve s tanjura iz straha da ne povrijedimo nečije osjećaje jer su nam priredili ukusan obrok. Stoga zanemarujemo vlastite osjećaje. Zato se prejedamo i ignoriramo signale gladi i sitosti.
🙌🏽 RJEŠENJE: Osobi koja je pripremila obrok dajte do znanja da biste radije jeli kada možete uživati u cijelosti umjesto da jedete kada niste gladni.
- Ako ste gladni, jedite koliko vam je potrebno.
- Ako vam nešto ostane na tanjuru, možete to ponijeti kući i uživati kasnije.
- Ako u goste dolazite siti, unaprijed se dogovorite da vam ne pripremaju hranu jer niste gladni.
- Ako vas nutkaju i nakon što ste pojeli, slobodno recite: “Bilo je jako fino, ali sada više ne mogu. Možda ću kasnije uzeti još malo ako ogladnim.”s
2) MENTALITET POSLJEDNJE VEČERE:
Mentalitet posljednje večere. To je izraz koju su skovale dvije dijetetičarke, Evelyn Tribole i Elyse Resch, autorice knjige Intuitive Eating (Intuitivno jedenje). Inače pokušavate jesti manje količine hrane, ali svaki tjedan imate dan varanja (engl. Cheat day). Te dane jedete što je više moguće, ignorirajući signale sitosti jer ne znate kada ćete opet moći jesti ovu hranu. Nakon toga obično slijedi misao: “Dijeta ponovno počinje u ponedjeljak!” Ili, “Nikada ne mogu jesti ovakvu hranu, a sada sam _________ (na odmoru, u određenom restoranu ili imam dan varanja.)”
🙌🏽 RJEŠENJE: Prestanite si ograničavati hranu i dopustite si jesti svu hranu u količinama koje vam odgovara. Ako nakon nekog vremena količine hrane koju jedete i dalje budu velike, razmislite o traženju stručne pomoći nutricionista koji se bavi ovim problemom.
3) BACANJE HRANE ZNAČI DA SMO LOŠI I NEZAHVALNI:
Učili su nas da se hranu ne smije bacati, te se zbog toga treba pojesti sve na tanjuru. Ako niste pojeli sve što vam je bilo na tanjuru, osjećali ste se kao da bacate novac.
🙌🏽 RJEŠENJE: Ako ne čuvate ostatke hrane, ovu hranu možete “baciti” ili je možete baciti u smeće. U svakom slučaju, i dalje je ta hrana višak.
- Zapamtite da vi niste kanta za smeće.
- Ako je hrana višak, odaberite između pohranjivanja ostataka hrane ili bacanja u smeće – odaberite ono što vam je prihvatljivije i prikladnije u tom trenutku.
- Ako ste u restoranu i ostala vam je značajna količina hrane na tanjuru, uvijek možete tražiti da vam ostatak zapakiraju za ponijeti.
Svi ovi misaoni obrasci dolaze iz mentaliteta koji je opterećen osjećajem krivnje i sramom jer nismo pojeli propisanu količinu na našim tanjurima.
Ako želite početi raditi na zdravijem odnosu prema hrani i prestati se prejedati, tada trebate svoje potrebe početi stavljati na prvo mjesto. Znajte da možete učiniti ono što je najbolje za vas. Počnite stavljati svoju svijest i brigu o sebi ispred bilo čega ili bilo koga drugoga. Jer vaše potrebe su važne.