Često govorim o prejedanju i došlo je vrijeme da napišem jedan članak koji bi opisao prejedanje općenito, klasificirao ga i objasnio koji faktori utječu na njegov razvoj.
Jednom kada se naruši odnos prema hrani, osoba počne dijeliti hranu na zdravu i nezdravu ili na dozvoljenu i nedozvoljenu. U nedozvoljenoj hrani se traži spas, a s druge strane je prisutan osjećaj krivnje ako ju se konzumira.
Nekada se osoba koja ima narušen odnos prema hrani i kažnjava hranom koju smatra zabranjenom.
Budući da je ovaj članak o prejedanju, za početak je važno da vidimo kako se definiraju poremećaji hranjenja.
Američko psihijatrijsko društvo kaže da su “poremećaji hranjenja bolesti kod kojih osobe osjećaju ozbiljne smetnje u svojem prehrambenom ponašanju te u razmišljanjima i osjećajima koji su vezani za prehranu. Kod osoba koje boluju od poremećaja hranjenja je često prisutna preokupacija hranom i tjelesnom masom.”
Poremećaji hranjenja se dijele na:
- anoreksiju
- bulimiju
- kompulzivno prejedanje
- nespecifične poremećaje hranjenja.
Najviše se priča o anoreksiji i bulimiji kao poremećajima hranjenja, međutim najzastupljeniji su kompulzivno prejedanje i nespecifični poremećaji hranjenja.
Nespecifični poremećaji su oni koji se prema dijagnostičkim kriterijima ne mogu svrstati među ostale poremećaje, što ne znači da su oni manje ozbiljni.
Osobe s kompulzivnim prejedanjem imaju epizode prejedanja u kojima u kratkom razdoblju konzumiraju vrlo velike količine hrane i tijekom tog razdoblja se osjećaju izvan kontrole.
Osim toga kompulzivno prejedanje uključuje i barem 3 od 5 kriterija:
- osoba jede brže nego što je to uobičajeno
- osoba jede dok ne počne osjećati neugodnu sitost
- osoba jede velike količine hrane iako zapravo ne osjeća fizičku glad
- osoba jede sama zbog osjećaja srama
- nakon epizode prejedanja pojavljuje se osjećaj gađenja nad samim sobom, depresija i/ili jak osjećaj krivnje.
Međutim, neće svaka osoba s nezdravim odnosom prema hrani zadovoljiti sve ove kriterije.
Zato imamo spektar u kojem s jedne strane imamo neutralno hranjenje, a s druge strane poremećaje hranjenja.
Neutralno hranjenje je hranjenje kod kojeg osoba vidi hranu kao hranu, uživa u njoj i ne vidi ju kao nešto što je zabranjeno i uglavnom nema negativne emocije vezane za nju. Sva hrana je dozvoljena i hrana je samo hrana. Ovaj tip hranjenja možemo nazvati i normalnim hranjenjem.
U spektru između neutralnog hranjenja i poremećaja hranjenja se nalazi i poremećeno hranjenje.
Nije svako poremećeno hranjenje poremećaj hranjenja i zato ga izdvajamo.
Sve vrste poremećenog hranjenja mogu biti vrlo opterećujuće, a činjenica da netko nema dijagnozu poremećaja hranjenja ne znači da osoba nema problem i da ne pati.
Poremećenim ili disfunkcionalnim hranjenjem se smatraju:
- emocionalno prejedanje
- jedenje pod stresom
- eksternalno prehrambeno ponašanje
- restriktivno jedenje itd.
Čimbenici koji utječu na razvoj poremećaja hranjenja, ali i poremećenog hranjenja mogu biti psihološki, biološki i socikulturalni.
Od sociokulturalnih čimbenicika je najčešći pritisak društva u kojem se promovira mršavost i neprihvaćanje prirodnog oblika tijela, tj. mršavost je nametnuta kao pojam ljepote.
Postoje još psihološki i biološki čimbenici koji mogu doprinijeti razvoju poremećaja hranjenja. Neki od čestih su nisko samopoštovanje, perfekcionizam, depresivnost, anksioznost, a veliki utjecaj ima i genetika.
Ovo su bile osnove o prejedanju, a u jednom od prethodnih članaka možete pročitati zašto dolazi do prejedanja i kako ga smanjiti kada je već narušen odnos prema hrani.