Često se govori o prejedanju kao poremećaju hranjenja i faktoru rizika za razvoj pretilosti. Poremećaji hranjenja dijele se na anoreksiju, bulimiju, kompulzivno prejedanje i nespecifični poremećaji. Međutim, nije svako prejedanje kompulzivno prejedanje niti je svako prejedanje poremećaj hranjenja.
U ovom članku možete pročitati o vrstama poremećenog hranjenja koje mogu mogu predstavljati potencijalne čimbenike rizika za pretilost i razvoj kliničkog poremećaja hranjenja.
Jedenje pod stresom
Jedenjem pod stresom se smatra povećani unos hrane kao rezultat stresnih događaja. Ovo prehrambeno ponašanje je impulzivno, a uglavnom se javlja kada se zbog visoke razine stresa smanji ili potpuno izgubi kontrola nad hranom. Osobito u duljim razdobljima stresa, jedenje pod stresom može biti čimbenik rizika za pretilost.
Emocionalno prejedanje
Osobe koje se prejedaju iz emocionalnih razloga sklone su jesti visokokaloričnu hranu ili hranu bogatu ugljikohidratima u emocionalno stresnim situacijama kako bi smanjile neugodne emocije. Emocionalnom prejedanju u pravilu prethode neugodne emocije, kao npr. ljutnja, depresija, dosada, strah ili usamljenost. Ovo prehrambeno ponašanje se često pojavljuje epizodično, u teškim životnim razdobljima. Emocionalno prejedanje može biti rezultat nemogućnosti nošenja s neugodnim emocijama, a predstavlja rizik za razvoj poremećaja hranjenja i prekomjerne tjelesne težine.
Eksternalno prehrambeno ponašanje, tzv. “jedem ako je hrana u blizini”
Ovo prehrambeno ponašanje opisuje sklonost osobe da reagira uglavnom na vanjske podražaje hranom. Prisutnost ukusne hrane dovodi do povećanog unosa hrane.
Osobe koje su razvile ovu vrstu prehrambenog ponašanja često ne prepoznaju svoje fiziološke potrebe, kao što su osjećaji gladi i sitosti. Zbog stalne dostupnosti ukusne hrane u današnje vrijeme, vanjsko prehrambeno ponašanje povećava rizik od čestog prejedanja i posljedično razvoja pretilosti i/ili poremećaja hranjenja.
Restriktivno jedenje
Restriktivni jedači svjesno ograničavaju unos hrane kako bi smanjili tjelesnu težinu ili spriječili debljanje. Ovo ponašanje u prehrani uključuje učestalu provedbu dijeta za mršavljenje, kao i izbjegavanje određene hrane. Restriktivno jedenje remeti fiziološke mehanizme koji reguliraju osjećaje gladi i sitosti te povećava rizik od emocionalnog prejedanja i drugih vrsta prejedanja. Umjesto očekivanog smanjenja kilograma, restriktivno jedenje često rezultira nakupljanjem kilograma, što uzrokuje frustracije zbog neuspjeha u gubljenju tjelesne mase. Ovo prehrambeno ponašanje također može biti čimbenik rizika za razvoj poremećaja hranjenja i/ili pretilosti.
Osobe s opisanim prehrambenim ponašanjima gotovo uvijek osjećaju sram i krivnju nakon prejedanja, a često traže rješenje u dijetama i pokušavaju postići bolju kontrolu hranjenja. Međutim, dijeta nije rješenje ovih problema, jer pokušaji boljeg kontroliranja unosa hrane, baš kao i sama dijeta često rezultiraju još češćim prejedanjem nakon kojeg ponovno slijede sram i osjećaj krivnje zbog “neuspjeha” i ponovnog nakupljanja izgubljenih kilograma. Zato, ako poznajete osobu koja živi u većem tijelu, nemojte joj predlagati da “samo jede manje i više vježba” ili da isproba neki dijetni program jer je ta osoba možda sve te dijete već isprobala, ali su one imale suprotan efekt od željenog. Također, odlaskom na dijetu se povećava rizik od ulaska u dijetni ciklus i razvoja poremećaja hranjenja.
Kod poremećenog hranjenja je potreban psihološki pristup prehrani kako bi se olakšalo napuštanje starih obrazaca hranjenja.
O mogućim uzrocima i prevenciji prejedanja možete pročitati u mojem članku Kako smanjiti prejedanje.
Ako vam se čini da sta razvili neku vrstu poremećenog hranjenja, samo mijenjanje prehrane bez psihološkog pristupa bi moglo još više produbiti ovaj problem i pojačati osjećaj krivnje ako “prekršite” neka od zadanih pravila. Mijenjanje prehrane bez rada na odnosu prema hrani, osobama koje su razvile neku vrstu poremećenog hranjenja može djelovati kao još jedna dijeta, čak i ako prehrana koju žele uvesti je “zdrava” i “izbalansirana”. To se događa zato što praćenje bilo kakvih pravila ne daje slobodu u prehrani.
Ono što se preporuča osobama s poremećenim hranjenjem je savjetovanje sa nutricionistom koji se bavi nedijetnim pristupom i dobro poznaje psihologiju ove problematike, a ponekad je potrebno i dodatno savjetovanje sa psihologom koji se bavim ovim problemom. Za razliku od poremećaja hranjenja, kod poremećenog hranjenja nije nužna psihoterapija, ali ona svakako može pomoći u oporavku.
Slobodno rezervirajte besplatan termin od 20 minuta kako biste provjerili je li nedijetni pristup ono što vam je potrebno.